Obnovljivi izvori energije (energija vjetra, solarna energija, hidroenergija, energija oceana, geotermalna energija, biomasa i biogoriva) zamjena su za fosilna goriva i pridonose smanjenju emisija stakleničkih plinova, diversifikaciji opskrbe energijom te smanjenju ovisnosti o nepouzdanim i nestabilnim tržištima fosilnih goriva, posebno nafte i plina. Zakonodavstvo EU-a u području promicanja obnovljivih izvora energije znatno se razvilo u proteklih 15 godina.
Tako su 2009. čelnici EU-a postavili cilj da do 2020. godine 20 % potrošnje energije u Uniji dolazi iz obnovljivih izvora. Potom je 2018. određen cilj da udio potrošnje energije iz obnovljivih izvora u Uniji do 2030. godine iznosi 32 %. Trenutačno se raspravlja o budućem okviru politike za razdoblje nakon 2030. godine.
EU i regulativa vezana uz obnovljive izvore energije
Pravna osnova i ciljevi
Članak 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Postignuća
A. Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora
1. Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora (RED I): do 2020.
U izvornoj Direktivi o energiji iz obnovljivih izvora, koja je postupkom suodlučivanja donesena 23. travnja 2009. (Direktiva 2009/28/EZ o stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ), utvrđen je obvezan cilj prema kojem do 2020. udio energije iz obnovljivih izvora u potrošnji energije u EU-u mora biti 20 %. Osim toga, od svih država članica tražilo se da 10 % svojih goriva namijenjenih za uporabu u prometu proizvode iz obnovljivih izvora.
Direktivom su također utvrđeni razni mehanizmi koje države članice mogu koristiti za postizanje svojih ciljeva (kao što su programi potpora, jamstva o podrijetlu, zajednički projekti, suradnja između država članica i trećih zemalja), kao i kriteriji održivosti za biogoriva.
Do 2020. su potvrđeni postojeći nacionalni ciljevi u području energije iz obnovljivih izvora za svaku državu, uzimajući u obzir njihove polazišne točke i ukupni potencijal za energiju iz obnovljivih izvora (od 10 % udjela na Malti do 49 % udjela u Švedskoj). Svaka je država članica u svojem nacionalnom akcijskom planu za energiju iz obnovljivih izvora utvrdila vlastite planove za ostvarenje ciljeva i opći plan politike za takvu energiju. Napredak u postizanju nacionalnih ciljeva mjeri se svake dvije godine kada države članice objavljuju nacionalna izvješća o napretku u području energije iz obnovljivih izvora.
2. Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora (RED II): do 2030.
U prosincu 2018. na snagu je stupila revidirana Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora (Direktiva (EU) 2018/2001), kao dio paketa „Čista energija za sve Europljane”, čiji je cilj da Europska unija zadrži status globalnog predvodnika kad je riječ o obnovljivim izvorima energije i, u širem smislu, da joj se pomogne da ispuni svoje obveze u pogledu smanjenja emisija u okviru Pariškog sporazuma. Revidirana direktiva na snazi je od prosinca 2018., a države članice morale su je prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do lipnja 2021. Direktiva proizvodi učinke od 1. srpnja 2021.
Direktivom je utvrđen novi obvezujući cilj od najmanje 32 % energije iz obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji energije u EU-u za 2030., uz klauzulu o mogućoj reviziji i povećanju tog udjela do 2023., te povećani cilj za udio obnovljivih goriva u prometu od 14 % do 2030.
Ako nacionalni ciljevi ne budu revidirani, ciljevi za energiju iz obnovljivih izvora za 2020. smatrat će se minimalnim doprinosima država članica za 2030. Države članice predložit će svoje nacionalne energetske ciljeve i izraditi desetogodišnje nacionalne energetske i klimatske planove u okviru Obzora 2030. te zatim svake dvije godine podnositi izvješće o napretku. Komisija će procijeniti te planove te može poduzeti mjere na razini EU-a kako bi se osigurala njihova usklađenost s općim ciljevima Unije.
B. Europski zeleni plan
Europska komisija donijela je 11. prosinca 2019. komunikaciju o europskom zelenom planu (COM(2019)0640). U njoj je iznesena detaljna vizija postizanja klimatske neutralnosti Europe do 2050. osiguravanjem opskrbe čistom, cjenovno pristupačnom i sigurnom energijom.
1. Čista energija za sve Europljane
Komisija je 30. studenoga 2016., kao dio šire strategije energetske unije (COM(2015)0080), objavila zakonodavni paket pod nazivom „Čista energija za sve Europljane” (COM(2016)0860). Paket obuhvaća prijedlog preinake Direktive o energiji iz obnovljivih izvora kako bi EU postao globalni predvodnik u području obnovljivih izvora energije te kako bi se zajamčilo postizanje cilja od najmanje 27 % udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije u EU-u do 2030. U Komisijinu prijedlogu nove direktive uporaba energije iz obnovljivih izvora promiče se i na sljedeće načine:
nastavkom uvođenja obnovljivih izvora u sektor električne energije
uvođenjem obnovljivih izvora energije u sektor grijanja i hlađenja (uvedeno je indikativno godišnje povećanje od 1,3 % za energiju iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju)
dekarbonizacijom i diversifikacijom prometnog sektora:
udio energije iz obnovljivih izvora od 14 % u ukupnoj potrošnji energije u prometu za 2030.
udio naprednih biogoriva i bioplina od 3,5 % za 2030. uz međucilj od 1 % do 2025.
ograničenje od 7 % za udio biogoriva prve generacije u cestovnom i željezničkom prometu te planovi za postupno ukidanje uporabe palminog ulja i drugih biogoriva iz prehrambenih kultura koja povećavaju emisije CO2 do 2030. pomoću programa certificiranja
postroživanjem kriterija EU-a za održivost bioenergije
osiguravanjem da se obvezujući cilj na razini EU-a postigne na vrijeme i na troškovno učinkovit način.
2. Mehanizam za financiranje energije iz obnovljivih izvora
Komisija je u okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” uspostavila mehanizam Unije za financiranje (Uredba 2020/1294) na temelju članka 33. Uredbe o upravljanju ((EU) 2018/1999). Uredba je na snazi od rujna 2020., a Komisija je još u procesu njezine provedbe.
Glavni je cilj tog mehanizma pomoći državama da postignu nacionalne i zajedničke ciljeve u pogledu energije iz obnovljivih izvora. Mehanizam za financiranje povezuje države koje doprinose financiranju projekata (države koje daju doprinos) s državama koje su pristale da novi projekti budu izgrađeni na njihovim državnim područjima (države domaćini). Komisija je propisala okvir za provedbu i načine financiranja mehanizma te utvrdila da se mjere u okviru mehanizma mogu financirati doprinosom država članica, fondova Unije ili privatnog sektora.
Energija generirana pomoću tog mehanizma za financiranje uračunavat će se u ciljeve u pogledu energije iz obnovljivih izvora svih država sudionica i doprinositi ambiciji iz europskog zelenog plana da se do 2050. postigne ugljična neutralnost.
C. Budući koraci
1. Transeuropska energetska mreža
U srpnju 2020. Europski parlament donio je rezoluciju o preispitivanju smjernica za transeuropsku energetsku mrežu (TEN-E) s namjerom da ih se ažurira i uskladi s klimatskom politikom EU-a. Izvorna Odluka br. 1254/96/EZ nekoliko je puta revidirana, a Uredbom (EU) br. 347/2013 uspostavljene su važeće smjernice za transeuropsku energetsku infrastrukturu.
U prosincu 2020. Komisija je donijela prijedlog za preispitivanje tih pravila (COM(2020)0824) u cilju povezivanja regija koje su trenutačno izolirane od europskih energetskih tržišta. Svrha preispitivanja je potaknuti znatno povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u europskom energetskom sustavu u skladu s glavnim ciljem europskog zelenog plana, odnosno postizanjem klimatske neutralnosti do 2050.
2. Preispitivanje Direktive o oporezivanju energije
Nakon donošenja europskog zelenog plana, očekuje se da će Komisija ubrzo objaviti prijedlog za preispitivanje Direktive o oporezivanju energije (Direktiva 2003/96). Cilj preispitivanja je ispuniti preuzete obveze Europske unije u pogledu udjela obnovljivih izvora energije u europskoj kombinaciji izvora energije.
D. Pitanja povezana s konkretnim resursima
1. Biomasa i biogoriva
Nakon objavljivanja neobvezujućih kriterija za biomasu u veljači 2010. (COM(2010)0011), Komisija je odlučila preispitati mjere i utvrditi hoće li u budućnosti biti potrebni obvezni standardi. Revidirana Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora sadržava ažurirane kriterije za poboljšanje održivosti i kriterije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i biomasu.
U prometnom je sektoru određen podcilj od 3,5 % za napredna biogoriva i bioplin do 2030. (1 % do 2025.). Dok se zadržava postojeće ograničenje od 7 % za biogoriva prve generacije u cestovnom i željezničkom prometu, na razini EU-a uvodi se obveza prema kojoj opskrbljivači gorivom moraju osigurati određeni udio (6,8 %) goriva s niskim emisijama i goriva iz obnovljivih izvora, a uvodi se i proširenje područja primjene kriterija EU-a za održivost bioenergije (kako bi se obuhvatili biomasa i bioplin za grijanje i hlađenje te proizvodnja električne energije).
2. Energija iz odobalnih vjetroelektrana
Komisija je 19. studenoga 2020. objavila strategiju EU-a za energiju iz odobalnih vjetroelektrana nazvanu „Strategija EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru za klimatski neutralnu budućnost” (COM(2020)0741), u kojoj se procjenjuje potencijalni doprinos energije iz odobalnih obnovljivih izvora te se nadilazi uska definicija faktora proizvodnje energije. Strategijom se predlaže povećanje proizvodnje električke energije iz odobalnih obnovljivih izvora u EU-u s trenutačne razine od 12 GW na najmanje 60 GW do 2030. te na 300 GW do 2050. K tome, predviđena je i zakonodavna revizija transeuropske energetske mreže kako bi se njome lakše obuhvatila i prekogranična odobalna infrastruktura.
3. Energija oceana
U siječnju 2014. Komisija je objavila komunikaciju pod nazivom „Plava energija: Djelovanje potrebno za iskorištavanje potencijala energije europskih mora i oceana do 2020. i kasnije” (COM(2014)0008). U njoj je predstavljen akcijski plan za potporu razvoju energije oceana, uključujući energiju valova, snagu plime i oseke, pretvorbu toplinske energije i energiju gradijenta saliniteta.
Uloga Europskog parlamenta
Parlament sustavno zagovara uporabu obnovljivih izvora energije i ističe važnost postavljanja obveznih ciljeva za 2020.[1], a odnedavno i za 2030. U veljači 2014. donio je rezoluciju[2] u kojoj se prijedlozi Komisije za okvir klimatske i energetske politike do 2030. kritiziraju kao ograničeni i neambiciozni. Zatražio je obvezujući cilj u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora od 30 % u potrošnji energije na razini EU-a, koji bi se provodio s pomoću nacionalnih obvezujućih ciljeva, te produženje ciljeva povezanih s gorivima namijenjenima za uporabu u prometu nakon 2020.
Donošenjem Direktive o energiji iz obnovljivih izvora Parlament je postrožio i pojasnio nekoliko mehanizama te uspostavio sustav kojim će se temeljitije jamčiti ekološka održivost cijele politike. Parlament je posebno važnu ulogu imao u sljedećim područjima:
utvrđivanju uvjeta povezanih s ciljem goriva iz obnovljivih izvora namijenjenih za uporabu u prometu određivanjem kvantitativnih i kvalitativnih kriterija održivosti za biogoriva, pri čemu je posebno ukazivao na probleme povezane s neizravnom prenamjenom zemljišta
osiguravanju uključivanja energije iz obnovljivih izvora u infrastrukturu elektroenergetske mreže
ograničavanju uloge klauzule o reviziji iz 2014. kako bi se izbjeglo ponovno pregovaranje o obvezujućim ciljevima.
U ožujku 2013. Parlament je podržao Energetski plan za 2050.[3] i pozvao Komisiju da u najkraćem mogućem roku predstavi politički okvir za razdoblje do 2030. s ključnim etapama i ciljevima za emisije stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost. Parlament je pozvao Komisiju da dostavi analizu i prijedloge o uvođenju obnovljivih izvora energije u EU-u na održiv i učinkovitiji način.
U lipnju 2016. Parlament je donio Rezoluciju o Izvješću o napretku u području obnovljive energije[4], u kojoj je pozvao Komisiju da predstavi ambiciozniji klimatski i energetski paket za razdoblje do 2030. kojim će se povećati cilj EU-a za energiju iz obnovljivih izvora na udio od barem 30 %, što treba biti postignuto postavljanjem pojedinačnih nacionalnih ciljeva. Ciljevi koji su već dogovoreni za 2020. morali su se uzeti kao minimalna polazišna točka pri reviziji Direktive o energiji iz obnovljivih izvora. Parlament je 17. siječnja 2018. podržao plan po kojem bi do 2030. najmanje 35 % cjelokupne energije trebalo potjecati iz obnovljivih izvora[5] te je učvrstio pravo na vlastitu potrošnju energije.
U siječnju 2020. Parlament je donio Rezoluciju o europskom zelenom planu[6], u kojoj je iznio niz preporuka, uključujući pružanje čiste, povoljne i sigurne energije. U tom je duhu pozvao na reviziju Direktive o obnovljivim izvorima energije i na postavljanje obvezujućih nacionalnih ciljeva za svaku državu članicu te je preporučio da se „načelo prvenstva energije” provede u svim sektorima i politikama.
U svibnju 2021. Parlament je donio rezolucije o strategiji EU-a za integraciju energetskog sustava (COM(2020)0299) i o strategiji za vodik (COM(2020)0301), koje podupiru dekarbonizaciju i upotrebu obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije i vodika. Pozvao je Komisiju i da uspostavi jamstvo o podrijetlu za vodik iz obnovljivih izvora te da usmjeri raspravu u kontekstu revizije Direktive o obnovljivoj energiji, kao i reviziju smjernica za državnu potporu prema promicanju razvoja energije iz obnovljivih izvora.
[1]Rezolucije Parlamenta od 29. rujna 2005. o udjelu energije iz obnovljivih izvora u EU-u i prijedlozi konkretnih mjera (SL C 227 E, 21.9.2006., str. 599.), od 14. veljače 2006. o grijanju i hlađenju iz obnovljivih izvora energije (SL C 290 E, 29.11.2006., str. 115.), od 14. prosinca 2006. o strategiji za biomasu i biogoriva (SL C 317 E, 23.12.2006., str. 890.) i od 25. rujna 2007. o Planu za energiju iz obnovljivih izvora u Europi (SL C 219 E, 28.8.2008., str. 82.).
[2]Rezolucija Parlamenta od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. (SL C 93, 24.3.2017., str. 79.).
[3]Rezolucija Parlamenta od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu za 2050. – energetska budućnost (SL C 36, 29.1.2016., str. 62.).
[4]Rezolucija Parlamenta od 23. lipnja 2016. o Izvješću o napretku u području obnovljive energije (SL C 91, 9.3.2018., str. 16.).
[5]http://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20180112IPR91629/eu-zastupnici-postavili-ambiciozne-ciljeve-za-ciscu-i-ucinkovitiju-energiju
[6]Rezolucija Parlamenta od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005).
https://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/70/energija-iz-obnovljivih-izvora
